Stručnjaci kažu da nisu iznimka ni litavski farmeri koji su zbog sve toplije klime suočeni s povećanim brojem parazita i izbijanjem biljnih bolesti.
Kako populacija planeta raste, a količina zemlje namijenjena uzgoju hrane smanjuje, poljoprivrednici moraju usvojiti učinkovitije metode za uzgoj biljaka.
Međutim, kako se klima zagrijava, ne suočavamo se samo s ovim problemima, već i sa sve većim brojem štetnika i bolesti.
Prema riječima voditeljice laboratorija za zaštitu bilja dr. sc. Almas Valiushkaitė, ako se ovi izazovi ne riješe, to će rezultirati do 50% povećanim gubicima prinosa.
„Gubici žetve tijekom uzgoja biljaka izračunavaju se na različite načine. Statistički gledano, zbog biljnih bolesti, štetočina i korova urod se svake godine u svijetu smanji za 20-25 posto.
Međutim, u nekim slučajevima, kada postoje izuzetno povoljni uvjeti za širenje bolesti ili štetnika, a ne koriste se sredstva za zaštitu bilja, gubici prinosa mogu doseći 50-100 posto. ograničiti.
Treba imati na umu da svaka biljka ima svoje bolesti i štetočine, pa poljoprivrednici moraju znati što uzgajaju i tko suzbija bolesti tih biljaka, kako bi mogli predvidjeti s kakvim će se problemima morati suočiti”, kaže stručnjak.
Kako vrijeme postaje toplije, tako rastu i štetočine
Nove štetočine ili povećana pojava bolesti zbog klimatskih promjena odavno više nisu samo teorija uzgoja. Svatko je vidio invazivne puževe.
Lokalni poljoprivrednici koji uzgajaju razne usjeve također se često susreću s neobičnim štetnicima. Prema poljoprivredniku Martynasu Laukaitisu, klimatske promjene uzrokuju izuzetno zastrašujuće pojave.
„Budući da se klima mijenja, u biljkama se počinju širiti štetnici i bolesti nesvojstvene prirodnim uvjetima našeg kraja, što dovodi do sve većih gubitaka.
Najčešće su ovi paraziti karakteristični za južne krajeve, pa je potrebno ponovno prilagoditi način borbe protiv njih.
Litva ponekad ima suptropsku klimu, kada temperatura doseže preko 21 stupanj noću, a preko 30 stupnjeva danju, što u konačnici dovodi i do većeg broja parazita, više generacija štetočina i izbijanja raznih bolesti“, naglašava M. Laukaitis.
Znanstvenik se slaže s farmerom i kaže da procesi koji se odvijaju zbog klimatskih promjena potiču aktivnost štetnih insekata. „Kukci su hladnokrvne životinje, a njihov metabolizam i životna aktivnost ovise o temperaturi okoline.
Niska temperatura suzbija aktivnost insekata, dok viša obično potiče i povećava pokretljivost i agresivnost insekata.
Njihov ubrzani razvojni ciklus povećava populaciju ili povećava broj generacija. Također, visoka temperatura tjera štetočine da aktivno traže izvore hrane i vode, što dovodi do većih gubitaka za poljoprivrednike”, kaže stručnjak.
M. Laukaitis dodaje da su zbog stvorenih prirodnih uvjeta štetnici počeli gristi i one biljke koje dotad nisu bile napadnute nikakvim kornjašima.
„U posljednje vrijeme primijetili smo da se u cikli povećala populacija štetočine – repinog sažižaka koja je počela nanositi ozbiljne štete ovoj biljci.
Uzgajajući ovo povrće 30 godina, znali smo da ga ne grizu zlatice. A onda, jednog dana, vidjeli smo da ipak postoji takva buba koja se hrani ciklom“, kaže poljoprivrednik.
Biljni lijekovi postaju sve važniji
Pesticidi se koriste za smanjenje gubitaka usjeva. Z. Varanavičienė, voditelj CropLife Lietuva, kaže da bismo ih mogli usporediti s ljudskim lijekovima.
“Ljude napadaju bakterije, biljke napadaju i štetočine, napadaju razne bolesti – gljivične, bakterijske i virusne. Kako bismo osigurali sigurnost hrane, zaštitili biljku i sačuvali urod, koriste se sredstva za zaštitu bilja, kemijska i biološka , koji su za biljke ono što je lijek za ljude.
Kad smo teško bolesni, uzimamo lijekove. Trebaju ih i bolesne biljke“, kaže stručnjak.
Međutim, prema dr. A. Valiushkaitės, širenje štetočina kontrolira se ovim mjerama, uzimajući u obzir granice ekonomske štete.
„Granica ekonomske štete je takva razina širenja štetnih organizama u određenim uvjetima okoliša, kada gubitak prinosa premašuje troškove zaštite.
Pragovi oštećenja specifični su za svakog štetnika pa čak i za područje. Imamo slučajeve kada se isti štetnik ili njegova određena količina može smatrati štetnim na jednom području, a prihvatljivim na drugom, a primjena insekticida nužna je tek kada štetnici prijeđu utvrđene granice štetnosti”, kaže specijalist.
Jedan dobar primjer za to je, dodaje ona, komina od jabuke. “Obično postoji jedna generacija ovih štetnika u Litvi, ali posljednjih godina, zbog sve toplije klime, često se bilježi njihova druga djelomična generacija.
No, uočene su i zastrašujuće iznimke – 2011. godine bila je puna druga generacija ovih štetnika, što je posebno štetno za urod jabuke.”
Međutim, farmer M. Laukaitis kaže da ponekad registracija insekticida u Litvi traje neko vrijeme, izbor bioloških pesticida je mali, pa uzgajivači biljaka nemaju kompletan paket alata za borbu protiv štetnika koji dolaze s juga.
“Trenutno je najviše štetnika na tikvicama i tikvama. Ove godine imamo situaciju da je najezda štetočina sa zapada uništila cijeli urod ovog povrća i nismo se uspjeli izboriti s tim. U ovom trenutku imamo 100% štetočina i 100% štetočina”, kazao je.
U Litvi još uvijek nema registriranih zaštitnih mjera koje bi mogle pomoći u ovoj situaciji, budući da prije nije bilo takvih problema u zemlji. Tako imamo situaciju da je proizvod registriran u južnim zemljama, ali ne i u Litvi“, kaže poljoprivrednik.
Drugi upravitelj “CropLife Lietuva” je poljoprivrednik. Ona tvrdi da iako Europska unija primjenjuje najstrože zahtjeve za registraciju sredstava za zaštitu bilja na svijetu, Litva dodatno primjenjuje nacionalne zahtjeve za procjenu podataka.
“Naša zemlja primjenjuje različite vrijednosti podataka modeliranja, tako da proizvodi registrirani u drugim zemljama sjeverne zone ili u Poljskoj u istoj klimatskoj zoni EPPO-a postaju neregistrirani u Litvi.”
